Razvod braka roditelja ubraja se u jedno od najstresnijih iskustava koja djeca mogu doživjeti. Biti dobar roditelj je težak posao, a razvod je jedan od najvećih izazova s kojima se bilo koji roditelj može suočiti. Kada se roditelji pokušavaju prilagoditi na šok i bol nastanka jednog od najvažnijih dijelova njihovoga života, važno je u mnogim trenucima zatomiti vlastite osjećaje da bi smanjili štetu svojoj djeci. Roditelji trebaju smoći hrabrosti i nesebičnosti da prevladavaju bol i uvredu, kako bi zaštitili emocionalni razvoj vlastite djece. Različita istraživanja pokazuju da djeca iz visokokonfliktnih razvoda braka roditelja 2-5 puta češće imaju klinički značajne poteškoće ponašanja i doživljavanja u odnosu na djecu čiji roditelji nisu imali visoki konflikt u razvodu.
Prava djece roditelja u postupku razvoda
- Imam pravo da me oslobodite svojih sukoba i neprijateljstava. Kada se preda mnom međusobno vrijeđate, to mi razdire dušu. Ne stavljajte me u sredinu i nemojte me okretati protiv drugog roditelja. Ne otežavajte mi svojim problemima u odnosu – vaši su, a ne moji.
- Imam pravo njegovati odnos s oba roditelja. Volim vas oboje. Znam da će vas to ponekad činiti ljubomornima, ali morat ćete se s time nositi jer ste odrasli – a ja sam dijete.
- Imam pravo na informacije o promjenama koje utječu na moj život. Ako se planirate razvesti, imam pravo to znati, i to čim bude primjereno. Isto tako, ako se planirate preseliti, ponovno stupiti u brak ili na neki drugi način značajno promijeniti svoj život, imam pravo to znati.
- Jednako kao što imam pravo na osnovne informacije u vezi s mojim životom, imam pravo i na zaštitu od loših informacija. To znači da mi ne smijete govoriti o nedjelima i drugim lošim postupcima drugog roditelja. I ne ispričavajte mi se – u ime drugog roditelja – jer mi tako dajete do znanja da o njemu/njoj imate loše mišljenje. Ako mi se ispričavate, činite to u svoje ime.
- Imam pravo na vlastiti prostor u oba svoja doma. To ne znači da ga ne mogu dijeliti s mojim bratom ili sestrom, nego mi je potrebno nešto prostora i vremena samo za mene. U tom prostoru također trebam držati neke osobne stvari, a to može uključivati i fotografiju drugog roditelja. Ne ljutite se zbog toga.
- Imam pravo na tjelesnu sigurnost i nadzor. Znam da vas je razvod jako uznemirio, ali to ne znači da trebate zanemarivati moje potrebe. Ne želim biti stalno sam/a u kući dok vi izlazite s novim osobama.
- Imam pravo provoditi vrijeme s oba roditelja, bez uplitanja. Moje pravo da provodim vrijeme sa svakim od vas ne treba ovisiti o tome koliko je novca jedno od vas uplatilo drugome. U meni to stvara osjećaj kao da sam na prodaju.
- Imam pravo na financijsku i emocionalnu podršku od oba moja roditelja, bez obzira na to koliko vremena provodim sa svakim od vas. To ne znači da očekujem dvostruko od onoga što dobivaju ostala djeca, nego da trebate prestati brinuti o tome što sam dobio/la od drugog roditelja i usredotočiti se na to što mi osobno pružate.
- Imam pravo na čvrste granice i razumna očekivanja. To što sam dijete razvedenih roditelja na znači da nisam u stanju pomagati u kući, raditi domaću zadaću ili preuzimati ostale normalne odgovornosti. S druge strane, imajte na umu da, iako imam malu sestru ili brata (ili polusestru ili polubrata), nisam njihova dadilja.
- Imam pravo na vaše strpljenje. Razvod nije bila moja odluka. Nisam odlučio/la ni to da moji biološki roditelji žive odvojeno, u dvije različite kuće, da se odsele, izlaze s drugim partnerima i općenito okrenu moj svijet naglavačke. Više nego u većine djece, život je bio izvan moje kontrole. To znači da trebam vašu pomoć i podršku da ponovo vratim kontrolu.
- Na kraju, imam pravo biti dijete. Ne trebam biti vaš špijun, vaš posebni povjerenik ili vaša majka. Samo zato što mrzite razgovarati jedno s drugim, ne trebam biti vaš osobni dostavljač poruka. Postojim jer ste me stvorili. Zato imam pravo biti više od djeteta razvedenih roditelja. Imam pravo biti dijete kojeg roditelji vole više nego što se međusobno mrze.
Konvencija o posebnim pravima djece razvedenih i roditelja u razvodu
Uz svo poštovanje prema Konvenciji o pravima djece i njenoj nejasnosti, viđajući kako u našoj praksi ta Konvencija puno toga ne pokriva, jer da pokriva i da je se držimo, ne bi se događale stvari izvan zdrave pameti koje se često događaju uz podršku i poticaj institucija kojima je dužnost štititi interese djece, poklanjamo vam ovaj naš anex Konvenciji. Nadamo se da će svi oni koji čitaju, razmisliti na dobrobit svoje i tuđe djece, ako i o njihovim sudbinama odlučuju. Kao predložak za ovu Konvenciju poslužila je Povelja o pravima djece, što ju je predložilo dvoje sudaca obiteljskog suda u Americi, a napisana je u: The Guide for Separated Parents – Putting Your Children First koju su napisali Karen & Nick Woodall.
Predlažemo da je isprintate, uvećate i držite na vidnom mjestu, u interesu svoje i tuđe djece, ako o njihovim sudbinama odlučujete:
1. Djeca imaju pravo na to da se ne moraju priklanjati jednome od roditelja i da ne moraju odlučivati s kojim roditeljem žele živjeti.
2. Djeca imaju pravo biti zaštićena od osvećivanja i ratovanja među roditeljima i ne znati o detaljima pravne bitke među njima.
3. Djeca imaju pravo da im roditelj ne govori ružne stvari o drugom roditelju i njegovoj široj obitelji.
4. Djeca imaju pravo na privatnost odnosa sa svakim od roditelja i njegovom širom obitelji te na to da ih jedan roditelj ne ispituje o drugom roditelju i o tome kako s tim roditeljem provode vrijeme.
5. Djeca imaju pravo da od njih jedan roditelj ne traži da o drugom roditelju govore neistine, kako bi toga roditelja kaznio koristeći se djetetom.
6. Djeca imaju pravo da im se roditelj ne povjerava u vezi s bilo čim što se odnosi ili je povezano s drugim roditeljem i njegovom širom obitelji.
7. Djeca imaju pravo da ih ni jedan roditelj ne koristi za prenošenje poruka drugom roditelju.
8. Djeca imaju pravo odlučiti hoće li ili neće izraziti svoje osjećaje te se ponašati u skladu s tom svojom odlukom.
9. Djeca imaju pravo voljeti svoje roditelje te na to ih ni jedan roditelj ne dovodi u situaciju da se osjećaju kriva zato što vole drugog roditelja.
10. Djeca imaju pravo na to da svi koji odlučuju o njihovoj sudbini to čine nesebično i s dužnom pažnjom i poštovanjem, misleći prvo o dječjim, pa onda o svojim interesima.
Ponašanje protivno ovoj Konvenciji ima se smatrati kršenjem dječjih prava.
